Thursday, February 18, 2010

TAKAHAMA KYOSHI (7)




Ovim postom završavam objavljivanje 85 prevedenih pesama Takahame Kjošija. Iz ove zbirke domaći pesnik može čini mi se puno naučiti. Kjošijeva poezija pleni jednostavnošću i zanesenešću prirodom baš kao i humanošću. Kjoši uzdiže prirodu u svim svojim detaljima na pijedestal vrhovnog božanstva. Verujem, da Kjošijeva poezija može biti velika inspiracija i putokaz našem pesniku baš kao što je inspiracija i putokaz hiljadama japanskih pesnika. U mnogim delovima Balkana priroda nije izgubila svoja mitološka svojstva, zato nam je japanski odnos prema prirodi blizak. Sem odnosa prema prirodi Kjoši je kroz svoje haikue izražavao i svoje životne stavove i moralne principe. Njegov pesnički i ljudski inegritet je redak i takodje inspiritavan u jednakoj meri kao Bašoov. Od dva velika učitelja japanskog haikua: Bašoa i Kjošija balkanski pesnik može naučiti dosta o jedinstvu života i dela, a to se danas čini posebno važno kada društveni razvoj sveta sve više devastira bazične principe humanosti.
Kjošijeve pesme sam sa lakoćom preveo u srpskih 5,7,5 a da se pritom nijedan kigo nije izgubio ili promenio. Izuzetak je pesma "Ja sam japanski samuraj", koja sadrži japansko vlastito ime i zato nije mogla biti prevedena u srpskih 17 slogova, što je i normalno, a izuzetak u vezi kigoa je i zadnja pesma u ovom postu "mrtvog spaljuju" u kojoj se kigo razlikuje od japanskog, što je takodje normalno zbog razlike u običajima i kulturi. Ovakav, rekao bih blistav prevodilački rezultat u tako velikom broju pesama pokazuje da je forma 5,7,5 životna u srpskom jeziku-ne postoji objektivan razlog da bi je se pesnici klonili. Naprotiv, ona je siguran putokaz kako prevodiocu tako i pesniku.
Forma 17 slogova omogućava pesnički kontinuitet japanskog haikua kod nas, što srpski jezik i literaturu dodatno obogaćuje.
Kjoši je u japanskom haiku poznat kao prvi sastavljač japanskog saijiki - rečnik kigoa. Kjošijev saijiki je osnova na kojoj stoji celokupni japanski haiku. Nadam se da će ovi prevodi Kjošija odlučno pripomoći da se slično delo: srpski saijiki, na kome poduže intenzivno radim, ubrzo oživotvori.



Zalazak sunca:
mora da je Buda u
tim oblacima.

Kigo: "zalazak sunca"-zima
Prevod: Dimitar Anakiev



Posle kiše je
jedan list polovnije
seo na balkon.

Kigo: "list polovnije"-jesen
Prevod: Dimitar Anakiev



Kad dunu vetar
ne znam kako osetih:
Buda dolazi.
(1895)

Kigo: "Buda"-muki kigo
Prevod: Dimitar Anakiev


Banalan život
nalik je baš na ovaj
kaleidoskop.
(1949)

Kigo: „kaleidoskop“-leto
Prevod: Dimitar Anakiev


Starac sam sada
al’ ti si još uvek moj učitelj--
dan tvoje smrti.

Kigo: „dan Šikijeve smrti“-jesen
Prevod: Dimitar Anakiev


Veliko drvo
pezanije—podeli
jesenje nebo.
(1906)

Kigo: „jesenje nebo“
Prevod: Dimitar Anakiev



Čak i majušni
kamenčić nakvašen je
nežnom rosicom.
(1929)

Kigo: „rosa“-jesen
Prevod: Dimitar Anakiev


Uvi se rosa
oko mene a meni
nedostaje otac.

Kigo: „rosa“-jesen
Prevod: Dimitar Anakiev

Razboli li se
ko cvrčak ga poseti
i plače uz zid.
(1896)

Kigo: „cvrčak“-jesen
Prevod: Dimitar Anakiev



Bejaše slikar,
voleše suncokrete:
polude, umre.
(1942)

Kigo: „suncokret“-leto
Prevod: Dimitar Anakiev



Pozdraviše se
nemo ove dve senke.
Zima dolazi.

Kigo: „zima dolazi“
Prevod: Dimitar Anakiev


Plače veliki
crv: oče, oče, mama
nije sa nama.

Kigo: „crv“-leto
Prevod: Dimitar Anakiev



Podigoh pogled
nebo se raširilo.
Mesec samuje.

Kigo: „mesec“-jesen
Prevod: Dimitar Anakiev


Mrtvog spaljuju.
Vatra bi da utrne--
bukne ponovo.

Kigo: „kres“-proleće
Prevod: Dimitar Anakiev

No comments: