Saturday, April 18, 2009

PROČITAVANJE HAIKU NOVINA br.23


Čitanje Haiku novina br.23, koje ujedno obeležavaju petnaestogodišnjicu ovog jedinstvenog lista ( jubilej koga se moramo setiti jer prošlost i budućnost idu ruku pod ruku ) donosi izuzetno zadovoljstvo zbog velikog broja izuzetnih tekstova i haikua. Ako je jubilej prilika za sagledavanje misije Haiku novina onda je ta misija u ovom broju jasno vidljiva i to je najbolja pohvala i preporuka redakcije i časopisa: haiku je kod nas postao prava literatura, to je poezija koja nama, kao i Japancima, pruža mogoćnosti da izrazimo sebe, svoje muke, želje, preokupacije i htenja i da istovremeno uzgajamo kulturu prirode i prirodnog kroz vešto napisanu poetsku formu.
Pokušaću u ovom postu Kamesan haiku bloga da izdvojim i pokažem najbolja dostignuća, ona koja mogu odmah uću u Srpski haiku rečnik. A visokih dostignuća je zaista u izobilju. Haikue ću citariti redom koji su objavljivani u Haiku novinama.
Izbor koji sledi donosi prvo pesme koje zadovoljavaju oba visoka standarda neophodna za dobar haiku: originalnu i jasnu sadržinu ( pesnik ima šta da kaže ) a zatim i dobro napisanu formu ( pesnik ume da uobliči svoj iskaz ). Ove pesme, koje zadovoljavaju oba kriterijuma ( sadržine i forme ), mogu odmah ući u SHR. Njima sledi pomen pesama koje koje bilo donose zanimljiv sadržaj a formalno su neoblikovanje ( rad pesnika izostaje ) ili donose pravilnu formu ali se sadržajno ne ističu ( nema jasne misli, osećaja ). Ovu drugu grupu pesama navodim kao apel pesnicima da ulažu veći trud u svoje pesništvo.

1. Pesme izabrane za Srpski haiku rečnik:

Uskršnje jutro.
Na procvetalom stablu
molitva ptica.
Lenka Jakšić

Klasična forma 17 slogova, pauza ( kire ) posle prvog stiha koji je ujedno i kigo, duboka i prava religiozna osećanja odlikuju ove stihove u kojima je kigo uskršnje jutro.

Prolećni pljusak
sa školskog zida skida
Čiča Glišin osmeh.
Zoran Antonić

Usudio bih se da iz zadnje reči, uz neznatno promenjen smisao, izbacim prvo slovo "o", i tako broj slogova smanjim na idealnih 17. Broj slogova veoma utiče na sluh i strukturalnu postojanost pesme, niji puki "nečiji ćef" i o tome je dobro uvek misliti. Medjutim, prihvatimo li šaljiv karakter pesme možemo u njega ubrojiti i povećanje broja slogova u zadnjem redu. Lepa i originalna slika, dobro zapisana, koja donosi sećanje na dečije dane. Kigo je prolećni pljusak.

Uskršnja zvona
Odnesoše u oblake
Jato golubova
Svetomir Đurbabić

Klasična forma 17 slogova, kigo i duboka religioznost koja poetično uverljivo nadilazi dnevnopolitičke religiozne stereotipe svojom iskonskom prirodnošću. Kigo je uskršnja zvona.

Ledena kiša.
Na prevrnutom čamcu
Mrtva gugutka.
Gordana Petković

Ovaj haiku Gordane Petković donosi apokaliptičnu sliku smrti ( koja metaforično može biti shvaćena i kao slika društvenih prilika ) u kojoj se odlično vidi "namera reči" koja sugeriše godišnje doba tj. kigo, a to je ledena kiša. Kroz takozvanu "nameru reči" lepo se vidi pesnička funkcionalnost kigoa tj. da to nije reč koja se proizvoljno nakalemi na pesmu da bi ona "imala" kigo već to da je "namera" kiga uvek prisutna. Zadatak pesnika je ili da oseti kigo u trenutku percepcije ili da ga kasnije pronađu tokom komponovanja haikua. U oba slučaja "kigo se mora roditi u pesnikovom srcu". Njegova namera ovde je da istakne apokaliptičnost doživljaja u kojem se smrt pojavljuje u sva tri stiha: led, prevrnut čamac, mrtva gugutka. Forma je, ne treba ni reći, zapisana idealno u 17 magičnih slogova.

U razmacima
ćurliče neka ptica -
Kaplje infuzija
Rajna Begović

Rođendanski cvet.
Od uzdrhtalih reči
pade latica.
Rajna Begović

Obe pesme pesnikinje Rajne Begović odaju senzibilnog i talentovanog pesnika izoštrene percepcije i zanatliju koji sa lakoćom pronalazi prave reči u oblikovanju svog izkaza. Drugim rečima pred nama je pesnikinja zavidnog haiku majstorstva od koga se može učiti. U gornjim pesmama je sve postojano i jako: osećanja, zapažanje i izraz. Pesme dostojne visokih dometa originalne japanske poezije. U prvoj pesmi se povezuje ćurlik ptice sa kapljicama infuzije, a drugoj uzderhtale reči ( uzdrhtale zbog osećanja ) odnose latice. U prvoj je kigo ćurlik ptice u drugoj latice. Oba označavaju proleće. Treba primetiti takođe, da je pesnikinja Rajna Begović sposobna da, poput Japanaca, oseti bilo prirode u svom neposrednom životnom okruženju: na radnom mestu, u krugu porodice i da joj ne treba "bekstvo u prirodu" da bi je pronašla.

zvižduk voza -
prsti sve jače stežu
buket ruža
Jasminka Nadaškić-Đorđević

Jasminka je u svojoj dugogodišnjoj haiku praksi ostala dosledna klasičnim principima japanske haiku poezije. Iako je u gornjoj pesmi ritam nepravilan ( 15 slogova ) fraze su odnegovane i dobro nadjene, ne vidi se način uspešne popravke ritma. Haiku majstorski izražava psihološko stanje kroz stisak prstiju. Jedan mali stisak prsta koji tako mnogo kaže. Kigo je letnji: buket ruža.

Prolećno jutro.
Deda govori deci
imena ptica.
Predrag Pešić Šera

Ovaj skladno ukomponovani haiku idealne forme, u kojem je i kigo i kire i 5,7,5 forma, donosi više sadržaja nego što pokazuje pastoralno-patrijahalna slika koju pruža. Deda smatra da su imena ptica važno znanje njegovih unuka: deda, ptica i unuci postaju skladna celina u čijem centru su ptice, znači priroda. Ptice povezuju dedu i unuke. Kigo je prolećno jutro.

Mršti se oblak -
kao nekad moj deda
kad ga naljutimo
Zoran Nikolić Mali

Za razliku od kineske krake pesme ( jueju, 絕句 ), koja je svojevrsna preteča haikua, haiku se nije razvijao preko različitih folklorno-narodnih predfaza već je počeo takoreći odmah kao klasična poezija sa svojim vrhuncem Bašoom. Bašooov uzor bio je klasični kineski pesnik Tu Fu ( ili Du Fu u pinjinu ). I mi danas uzimamo klasični oblik haikua kao osnovni. Haiku je zbog kasnog početka u svojoj kulturi preskočio folklornu fazu i zato mu je folkorizam pomalo stran. Gornja pesma Zorana Nikolića Malog međutim "boluje" od izvesne folklorističke frazeologije tj. napisana je u folkornom stilu iz koga provejavu fraze našeg epskog miljea. Izraz je zato "neispeglan", pun "čvorova" ( prelazi iz stiha u stih nisu glatki već se odvijaju preko narativnih rečca nalik na epiku ) medjutim pesniku uspeva da se drži klasičnog oblika u koj smešta svoj narodni govor, zato je pokušaj stilski uspešan. Pesma je pastoralna ali njom dominira personifikacija "mršti se oblak" koja je ujedno kigo ( kišonosni oblak ).

Dečak zaspao
Na očevom ramenu.
Hvata leptire
Dragan Žigić

Dirljiva i izuzetno poetična slika starog haikuiste Dragana Žigića, koji je takođe kroz dugogodišnje pesnikovanje haikua ostao dosledano predan klasičnoj formi. Kigo je hvatanje leptirova tj leptir, prolećna tema.

Sleti muva
na rukopis i stavi
tačku gde bilo
Ljubiša Rajković Koželjac

Forma je približno tačna, a sobzirom na igrivost sadržaja može se smatrati i tačnom. Sadržaj je izuzetno poetičan: povezuje muvu ( prirodni element ) sa rukopisom ( kulturom, čovekom ) na vrlo zabavan način istovremeno iskazujući istinu: pravu prirodu muve, koja je ovde i kigo za leto.

Škocijanska jama-
svetlucave stene
u svakom pogledu
Dejan Bogojević

Lepo uhvaćen "pećinski" trenutak, koji donosi novu verziju sličnih refleksija u očima koje su bile čest motiv u jugoslovenskom haikuu. Forma je približno tačna, a kigo je jama tj. jamaranje, koje je letnja tema.

2. apel pesnicima za ulaganje većeg truda:

Kopar-
dok čitamo haiku
palme su mirne
Dejan Bogojević

Mirnoća palmi sred procesiranja druge radnje je vrlo dobro uhvaćena ali mislim da je prvi stih "Kopar" preolako izabran jer "namera" ove reči je preopšta i ničim dublje povezana sa donja dva stiha. Zašto ne "Atina" ili "Kazablanka" ili "Šangaj" ? Samo zato što je pesnik bio u Kopru ?
Ako je to funkcija ove pesme, onda je možda bolja, "istinitija verzija" napisati u prvom stihu "Dobio vizu". "Pravi" prvi stih nije nađen tako da produbljuje pesmu već ostaje na nivou skice, koja čeka doradu. Haiku, kao i svaka umetnost nije puko preslikavanje života već je "istinitiji" od života.

Aranđelovdan:
sa nedohvatne grane
svetli jabuka
Momčilo Antić

Ova pesma je formalno vrlo dobro napisana, ali sadržina nije dovoljno jasna. Pre svega, kao i u prethodnom "koparskom" haikuu, nije jasna "namera reči" - kigoa Aranđelovdan, tj. u kakvoj je vezi sa nedosegljivom jabukom ? Sv. Arhangel Mihail ima svoju mitologiju ali ja ne znam da se njegov mitos povezuje sa jabukom ? Ima li tu neke pesnički produktivne veze koju ističe pesnik ? Dakle, kao i kod "Kopra" u prethodnom haikuu, nije dovoljno da je danas fizički tačno dan Sv. Mihaila da bi postao kigo. Činjenično stanje nema nikakve veze sa poetskom istinom koja je skoro uvek ekstatična, dakle nečinjenična ili više od činjenične. Mora namera tog kigoa biti dublje povezana sa pesničkim doživljajem. Možda uz jabuku ide više mitologija Sv. Petke ? Ili mitologija 40 mučenika ili Sv. Sava ? Plašim se da mitologije jevrejskih, grčkih i rimskih svetaca nama nikad nisu srasle tako duboko u srce da bi iz njih pisali pesme, stoga verske izraze upotrebljavamo mehanički. Ili je, suprotno, pesnik možda doživljaj povezao sa postom pa hoće reći da posti na taj dan tj. da je ostao gladan. Ako je post sadržina pesme onda je pitanje da li je motiv posta dovoljan razlog za pesmu tj. ima li poetsko značenje.

miris tople kiše
meša se lagano
sa zvucima leta
Dragan Ristić

Ova i sledeće dve pesme su primeri nečega što ja zovem kosmopolitska forma tj. haikua prevedenih dvosmerno iz engleskog. U kosmopolitskoj formi naši haikui ulaze u kulturne razmene i bila je vrlo popularna u doba haiku pokreta ( Izuzetak je moja knjiga Kraj Nadgrobnika / At the tomstone, u kojoj sam od prevodioca Džima Kejšna tražio da sledi praksu literarnih prevoda tj. poštuje formu originala u prevodu i zato su sve pesme iz srpskih 5,7,5 prevedene u engleskih 5,7,5. ) Kosmopolitski haiku je zbog prevodilačke prakse u engleskom amorfnog oblika tj. bezobličan. Gornji haiku ima dva istosmerna kigoa: topla kiša i zvuci leta. Što znači da pesnik ima dosta slobode i prostora u oblikovanju lokalne verzije. U prvom redu treba rešiti koji od dva kigoa je glavni i osamostaliti ga putem pauze u samostalnu frazu...(*PS.)

Julska žega.
U liftu
leptir...
Rajna Begović

Suprotno gornjem haikuu, ovde je doživljaj zapisan sa par reči i ne znam da li ga je moguće bez promene smisla proširiti. Pesma ima isto dva istosmerna kigoa: julska žega i leptir. Najverovatnije je ovaj haiku primer retke identičnosti kosmopolitske i lokalne forme.

Ljubljenje-
miris snega
u njegovoj bradi
Verica Živković

Ovaj haiku je izuzetan i zbog kod nas retke teme seksualnosti i uveren sam da se gornja kosmopolitska forma može lako prevesti u klasičnu lokalnu formu. Prilažem jedan moj skromni pokušaj:

Dok se ljubimo
zamirisima mi na sneg
njegova brada.

U zaključku samo jedna rečenica: Haiku novine br.23 su prava riznica dobrih haikua, od kojih neki nisu pomenuti ovim pregledom.

PS. Dajem ovde i jednu lokalnu verziju pesme Dragana Ristića, možda ta pesma na srpskom treba biti napisana ovako:

Zvukovi leta
lagano se mešaju
sa mirisom kiše

Tu je jedan slog više ali forma je klasična i glavna vrednost pesme: sinestezija, istaknuta do maksimuma; nepotrebni atribut "topla" je otpao ( ako je leto, zašto treba atributirati kišu kao "toplu", to je nepotrebno, jer se podrazumeva da je letnja kiša topla ). Uopšte uzev klasična forma je nepropustivi filter za suvišne reči.
Sinteztija ( mešanje različitih čulnih percepcija ) je glavna vrednost u poznatoj Bašoovoj pesmi:

More u sumrak -
blijedo-bijeli glasovi
divljih pataka

(Prevod: Vladimir Devide)


2 comments:

Anonymous said...

Cestitke osnivacu i nastavljacima rada na HN.
Ove analize i kritike su ono sto nam treba. Svima. Zadovoljstvo je imati i citati tako nesto. A haiku radionica i kako da se sprovede u praksi je predlog nove teme za tvoj izvanredan blog. Pozdrav, Sasa

Anonymous said...

Ono sto mi se ne dopada je sto skoro svi urednici skoro svih haiku casopisa objavljuju i ono sto nije ni haiku ni poezija ne bi li popunili prostor i privukli jos subscribersa, kupaca i citalaca. Izuzeci su Modern Haiku, Acorn, Frogpond, the Heron's Nest... Valjalo bi se pozabaviti pitanjem i sta nase HN objavljuju a takodje i HR/s. Radionica, radionica...