Monday, July 7, 2008

ZAPISI IZ JAPANSKOG VRTA

( Radni sastanak: DIMITAR ANAKIEV i ITO YUKI, u japanskom vrtu, Tatsuda /"Zmajevo polje"/, Kumamoto, Japan, 2007, foto: Richard Gilbert )



Preko kamena
mokrog-pužić ulazi
u japanski vrt.

Prava snaga japanskog vrta je u osećaju kosmičke celine, jedinstva, svega što ulazi u sastav japanskog vrta - poput nekog zatvorenog apsolutnog kosmosa. Taj osećaj je tako silovit da ga je nemoguće objasniti i može se uporediti sa mnogo neubedljivijim osećajem prisustva "boga" i "božanskog" u crkvi. Takva intenzivna i prirodna slika božanskog deluje na posmatrača vrlo inspirativno i pomaže sagledavanju pojedinačne sudbine u poredjenju sa absolutnim. Zato je osetljivi posmatrač japanskog vrta, koji pred njegovim očima živi normalan-svakodnevni život sa svim banalnim detaljima, kao što je skakutanje skakavca ili prolazak mačke, izložen katarzičnom delovanju i iluminaciji.

Japanski vrt u
kome stojim nag i
kisnem u noći.


Provodoći mnogo svojeg vremena u Kumamotu u privatnom vrtu Keiko i Richarda Gilbert, u predgradju Kumamota zvanom Tatsuda ("Zmajevo polje"), koristio sam vrt za sve aktivnosti - mogao sam tamo raditi, spavati, pušiti, meditirati i opijati se sakeom i šta sve ne, a pre svega pisati haikue. Bilo je to vrlo dramatično i intenzivno iskustvo "svetosti života" iz kojeg su mi se otvarale nesvakidašnje perspektive.

Duga je noć u
japanskom vrtu: zoru
osvetli munja.


Jedna od neobičnih i meni nesvojstvenih misli bio je iznenadni osećaj ograničenosti života koji se naselio u mene dok sam gledao uzaludne pokušaje skakavca da preskoči kamenu barijeru koja deli vrt od ostalog sveta. Pomislio sam: "Sve ima svoje granice pa i život, jednog dana zakoračiš u 'svetost', kao ovaj skakavac, i više ne možeš nazad... Ni kod komšije na kafu..." To spoznanje ograničenosti nije bile neveselo, naprotiv, bilo je normalno i čak, za jednog zapadnjaka, pomirujuće. Napisao sam haiku:

U japanskom vrtu
skakavac u milosti
punog meseca.

No comments: