Sunday, July 13, 2008

5-7-5 (3) JIM KACIAN

( Portret Džima Kejšna: Branko Nikolov, Sofija, 2000 )

JIM KACIAN ( Jim Kejšan, 1953 ) je celu dekadu moj najbliži haiku saradnik. Naš kontakt je svakodnevni i ni sa jednom osobom na svetu nisam promenio toliko mejlova kao sa njim: bilo je perioda kada smo provodili dane i dane u celodnevnom i celonoćnom dopisivanju ( prvo je bio dan kod mene a kod njega noć, pa obrnuto ). Jim je ljubitelj Balkana i često vrlo skeptičan prema amaričkoj kulturi. Ipak, veruje u američki haiku i njegovu slobodnu formu u koju je preveo takodje nebrojano balkanskih pesama i pesnika. Za ovaj post sam spremio malu kulturološku osvetu, u stvari primenu kulturološkog reciprociteta, sa tim što sam odlučio da Džimove američke haikue slobodne forme prepevam u srpskih 5,7,5.
Pesme koje u svom prepevu ovde pokazujem je Džim pretstavio u Kumamotu, iz serije Intoxication ( Trovanje ) sa kojom me je iznenadio jer ga poznajem kao asketu: putujući Balkanom sa njim uvek sam morao da pregovaram oko svake čaše piva koju je popio. A sad najednom haikui o alkoholnom trovanju ! Pesma o putovanju na Jug iz ovog niza ( Džim inače reč "Jug" preuzima iz naših jezika i u engleski original ) je mislim nastala baš tokom našeg putovanja za Skoplje i Sofiju. Tamo je nastao i portet mog dragog prijatelja Branka Nikolova, akademskog slikara, nišlije koji već poduže živi u Sofiji.

Upravo sada,
kad život moj luduje,
ta forzicija.

Na mestu gde smo
voleli da pijemo
noćna vrućina.

Kroz mnogo toplih
ruku provuć se treba
putujuć na jug.

Dok ljubav traje
u malim gutljajevima
viski ispijam.

Sav u groznici
nekakvu boju sanjam
što nepostoji.

Posle pijančenja
svi putevi ka kući
nizbrdo vode.

"Orlovi nokti"
izgleda da su teži
od duge noći.

PS. Osveta je slatka gledajući kulturološku transformaciju Džima Kejšna, ali kad malo bolje razmislim taj srpski 5,7,5 Džim uopšte ne zvuči loše, možda čak i bolje od onog američkog Jima :-)


No comments: